RUŽA VJETROVA Poem by Miroslav Mićanović

RUŽA VJETROVA

tako si dosadan,
ti čitav život opisuješ nekoliko
prizora koje nisi razumio,
dok je vjetar okrugio dugave,
zar ne razumiješ

oni grmoliki starci ispod klupa
po noći su skupljeni i
spremljeni u staklene lonce,
vjetru viču sjever, sjever
i djeci iz provincije
mi smo sada povijest

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success