LJETO Poem by Miroslav Mićanović

Čuju se već od mosta
gdje su prešli rijeku
i idu od kuće do
kuće.

Udaraju u bubanj i
potežu u lance vezanog
medvjeda.

Zovu domaće da izađu
iz dvorišta i vide ga
kako pleše.

Drvenom motkom
okovanom u željezo
udaraju ga u njušku.

Uzbuđenje i užas,
strah i radoznalost veći su
od mrtvila u njegovu
oku.

Golemi, ofucani medvjed,
poslije plesa, leži u prašini
blizu mrkog gospodara
koji je odložio alat iz ruku,
svađa se i traži obećani
novac.

Poslije je sve ljeto, dosada,
komarci i trag njihova puta
od kuće do kuće.