Kao Poem by Ladislaus Kish

Život naš ja kaos cvijeća,
hrast porušen brutalno, suh potok bez nade,
Grakće crni pljuvač,
pobjednik cinični na vrhu piramide kraja,
želje naše su pobijene nade kopljima nerazuma,
suze izgažene netom poput karanfila
praznih pogleda.
Mi smo dva različita bića zatrovana
rosom jutarnjih svitanja i laži.
Ljubav je naša obješena kao barjak predaje,
živimo kao dva neznanca,
dva različita broda
koji teku rijekama različitih smijerova,
bezvrijednih osjećaja.