Ne Ljubi Me Nocas Poem by Ladislaus Kish

Nemoj noćas da me ljubiš Barbara,
dok mjesec nebom suze srebrne lije,
ne diraj me prstima bijelim. Miruj!
Noćas mi se umire, noćas mi se pije.

Ispit ću noćas ljubav našu,
zapalit' vatrom, užgat sve što imam,
nek' gori nebo, nek' svijet izgori,
dok ja blatnim drumom klimam.

Uvenuh k'o jaglac u proljeće rano,
za mene nema nit' spasa, nit lijeka,
vjetrovi pjesnici rekvijeme poju,
negdje na mene hladan ležaj čeka.