Pusti Me Poem by Ladislaus Kish

Pusti me da spavam
bez zrna mržnje i inata slavonskog,
umoran sam od loših navika,
ubijanja i kiselih vina.
Vrijeme je tužnih kiša i blata,
prljavih, krvavih ruku i rata,
vjetrovi su puni zlobe i plača
a cvijeće umire u vrtu mog skromnog doma.
Dopusti da ja umrem prvi,
da odletim u visoke modre spilje,
Pusti da sanjam utopiju,
nasmijane karanfile i ljudske figure,
motrim svoju vlastitu kopiju,
pse rata kako trče za pljenom poljanama,
gdje lastavice vode ljubav s crnim vranama.
Poljubi me, pokrij me lišćem suhim i pjevaj
paleći mi zaborava svijeću,
pusti da sanjam mrtav snove o nama
ne plači vilo moja, pusti me da odem
jer ne želim živjeti u spaljenom cvijeću.

Kiš Ladislav

Vinkovci