VENERIN BRIJEG Poem by Sibila Petlevski

'Quando yo murera quiero tus manos en mis ojos'
[Kad umrem položi mi dlanove na oči]
Pablo Neruda/ Sonnet LXXXIX
Kad bi se usudio pokriti mi dlanovima
otvorene oči, vidjela bih Venerin brijeg
na tvoj ruci i krenula uzbrdo da se uvjerim
što je s druge strane. Taj jednostavni bijeg
od smrti bio bi sličan premještanju jastuka
s uzglavlja na noge. Nasukala bi se arka,
kovčeg izdjeljan od samo jednog komada leda
na blagoj, toploj uzvisini. Na mah učinjena varka,
uključivala bi zamjenu boje kose i spola,
puštanje parova lažnih životinjskih vrsta,
divnih kao što su plamenci s nogama do pola
sraslim s vršcima vrbina granja, i onih malih
umjetnih ljudi kojih je tebe toliko strah,
spojenih usta na usta da iz njih ne pobjegne dah.