MREŽA Poem by Sibila Petlevski

Voda ribama poručuje da pada
kiša. Nije presudna ni vrsta ni
količina mamaca. Sve zamke su
jednako dobre. Bojim se. Štiti me
strah. Iz mene izlazi mreža metar
po metar mučnine. Povratit ću
čvorove i rupe zajedno s onim
što je ludo i uporno tražilo skrovište

između mojih čvorova, a nije uspjelo
pobjeći kroz rupe. Ljubit ću zamotano,
oblijepit ću slinom propusna mjesta.
Ostat će u meni zauvijek: prva petlja,
skriveni izvor mreže koja će prije ili
kasnije ležati vani prazna i smotana.
Bit će to kad izađe sunce iz procjepa
kamena i baci zrake kao da ih prima.