KRAJOLIK S TRI MJESECA Poem by Sibila Petlevski

Staza s izbojcima poput riblje kosti
koji završavaju u grmlju ili se gube
u mahovini prepriječeni žilama starog
drveća. Iznad nje se od nedavno ukazuju
srpovi svjetlećih mjeseca - dva, tri ili više.
Svaki hod uzduž patrljaka te ceste ravan je
odustajanju i znači više od pukog skretanja
s puta. Noć je vidljiva kao nikad prije.

I mirisna: na isti je način mirisao list smrvljen
između prsta i dlana. Lijepo je biti tu, u krajoliku
koji ne duguje svoje promjene ni ljudskoj ruci
ni prirodi. Izbora nema: puteljci se otvaraju sami
kao latice božura. Ulančavaju se i strmo ruše,
padaju u kaskadama odsjaji umnoženih tijela:
dva, tri ili više. Račvaju se amputirane staze:
stare rane teških odluka noćas zarastaju u travu.