Gost Poem by Chris Noir

U noć kada zaveje Decembarski sneg,
U san kada potone i potok i bor,
Kad u tami kurjak lovi ceo vek,
Nek sam dobrodošao u tvoj skromni dvor.

Kada studen uhvati jelu u planini,
I spusti se magla na goru kao dim,
Kada sediš sama u mrtvoj tišini,
Rezu drži dignutu jer ja dolazim.

Kada sveća gori ispod bleda lika,
I u domu zbori se o danima drevnim,
U plamenu pleše poznata ti slika,
Prići će stranac na kućne ti dveri.

Tada znaćeš ti po jezi blagoj,
Da ponovo stoji međ svetovima most,
Da vraćam se kroz maglu tebi kćeri dragoj,
U svom domu od davnina kao radi gost.