Ako Odes Nocas, Tata Poem by Loreta Muskardin

Necu plakati i necu biti tuzna
Sjecati cu se sretnih dana
Kao onda kada si mi dao nadimak
Crni kos I drzao me u svojim rukama,
Ili onaj dan kada si me odveo u luna-park
I vozio me u auticu na udaranje, mi smo
Imali najbrzi auto. Pobjednici!

Zapamtiti cu dan kada si me naucio
Da plivam, gurnuo me sa rive na
Pragajeni, u azurni-vodeni-raj koji
Nikada nisam prestala voljeti od tada
Zapamtiti cu noci ispod zvjezdanog neba,
Kamenu terasu u nasoj staroj kuci,
Kampanele u ruzinavim limenim vazama
Tako prelijepe u svom nesavrsenstvu.

Zapamtiti cu staru smokvu u nasem vrtu,
Teske ljubicaste plodove koje smo uzivali
sa svim gustima jeli, u kasnim ljetnim danima
I pricati cu buducim generacijama o tebi,
o tome kako si bio mali djecak I isao mami
Na “stari gu”, I kako si lijepo pricao price
I o tvom predivnom pjevanju,
trebao si biti operni pjevac. Da te uzivaju mnogi.

Ako umres veceras, potrcati cu na plazu,
izuti cipele i umociti prste u vodu, koja
okruzuje zemlju i tamo na drugoj strani,
taknuti ce tvoje prste, pa cemo biti
povezani kao nitko nikada prije
A oni koji mozda jesu, nisu blizu da nas
Razvesele sa takvim pricama.

Ako odes veceras, ja cu nastaviti pisati o tebi
Dok me papir ne moli da dignem tesku olovku
Jer sve sto je bilo drago I posebno da se zapamti
Je ovjekovjeceno I tvoj zivot je zapisan sada,
Tu, na zemlji, I gdje god odes, znati ces da nisi
Zaista otisao, ne zauvijek, jer ostale su rijeci na
Papiru koje ce drugi citati I biti ces sa nama
I ja cu opet biti tvoj mali crni kos I stisnuti svoje
Ruke u cvrsti zagrljaj.

Nemoj otici veceras, tatkalo.

==

Milford, CT
October 23,2010