gađenje i strah.
konac i prsti pletu mirno ludilo ruku,
tapiseriju usne.
uvijek u gomilama
(strah ulaza, izlaza i zida)
bijelo u brigu, oličenoizobličen dan.
oni nemaju kuda do natrag, kaže prvi glas:
pijana sperma lije ludilo u vrijeme, ja sada
čujem, veli drugi glas:
sedam su dana hodali i glave
kupali i uranjali u tmini.
osmo im se jutro
pokazala ravnica.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem