Sjecanja Poem by Loreta Muskardin

Sjecanja

Na ulicama dragog’ mi grada
sve sama…nepoznata lica
Stranci – oni meni i
stranac – njima Ja.

Proslost uklesana u zidinama kule,
u kamenim plocicama – kojima secem,
zalijepljena na fasadama kuca,
izgubljena u sumu grancica,
potopljena u valovima mora.

Proslost nepovratna, pretvorena u
uspomene i sjecanja.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success