Naprijed – Nazad Poem by Loreta Muskardin

Dimnjaci kao polu-potrosene debele cigare
Uzdignute na vrhovima kosih krovova
Prolaze kao film mimo autobusa
Opet zuto-zelena suma – na lijevo
Plavkasto-sivi oblaci – u visini
Neka tuzna pjesma - kroz zvucnike
Da gledam ili da zatvorim oci
I slusam?

Zatvorim
Na trenutak
Otvorim

Vidim gomile smrvljenog kamenja,
za buduce ceste i buduce kuce
podalje od zute Tifon pumpe.

Zelene neonske strelice
Oznacuju prodor u novi tunel
Kazu ima ih oko pedesetak.

Trebati ce puno pijeska.



Loreta Muskardin ©
Autobus Rijeka-Zagreb
November 1,2008