My Name Is Moonlight Poem by Miroslava Odalovic

My Name Is Moonlight



And these stars they are the children of my kiss
They burn the light of my hiding place
They twinkle the shine of my disappearance

My name is the path of Earth
Galaxy chosen spot of love
Fed by heaven’s milk my place of origin
Each dropp a trae of my disappearance

My name is the Sun light
A moment buried in the sundial
It runs gold arrayed time
Eternity carried a waiting away

Moje ime je Mjeseč ev sjaj
A zvjezde su ove djeca mog poljupca
Ona gore svjetlost mog skrovista
Ona sjaje mog nestanka trag

Moje ime je Zemljin put
Galaksijama birana tač ka ljubavi
Mlijekom neba hranjena postojbina moja
Svaka je kap mog nestanka trag

Moje ime je sunč eva svjetlost
U pješč anom satu zakopan tren
On teč e zlatom optoč eno vrijeme
Od č ekanja vječ nošć u nošen

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success