More Bijesni I Miluje Poem by Ladislaus Kish

Nebesko plavetnilo, zrcalo čarobno
kupa se u moru grimizno kao oči nevinosti,
u valovima bijelim i pjeni poput zore rane,
poput jasmina mirisnog u vrtu moje drage.
Nosi more, nose vali; brodice, ljude, ribe i alge,
bijele galebe kreštavce
i svira simfoniju skladnih kaplji i boja razigranih.
More buja, raste i razbija oko sebe burom divljom
a ponekad nježno kamenje i obale miluje kao žena
zaljubljena,
rastače se od ljubavi silne i dragosti
poput djevojke kad češlja svoju kosu dugu
vjetrom neznancem,
i gle, slatko sunce zasja duhom blaženstva
a vodena poljana biserjem mreška se i cakli.
Tihi šumor ljudi,
pjesma kupača i smijeh palmi,
zamamni mirisi ribe pržene i crvenog nektara
a grad umoran na počinak se sprema
i lebde zrakom serenade pune ljubavi i čežnje,
pale se luči,
plava noć,
miruje more bonacom zaljubljeno