Mokropoljski Susret Poem by Natasa Bajic

Mokropoljski Susret

Tamo gde nas više nema
Tamo ć u masline posaditi
Da umanje bure sledeć ih vekova
Da zaštite snove buduć ih žitelja
Da sač uvaju mir usnulih žrtava
Da nahrane glad divljih zverova.
Tamo gde smisao č udno završava
Posadić u masline
Da pobedi nada
I sva stradanja ć u pretoč iti
U bezbroj maslinovih granč ica
Za oprost Bogovima
Za oprost ljudima.

*
Tamo gde nema više nikoga
Za sve moje pretke masline
Mesto spomenika
One žive 1000 godina
One su postale moja religija
Dok sam te č ekala
Da mi dođ eš opet
Da prič amo
Pod maslinama.

*
Tetralogija našeg porekla
Malo je rekla
Genealoško stablo boli
nerođ eni izdanak
I dok susret sledeć i san o maslinama
neguje
Ja sanjam pretke
I sanjam potomke.
Život je velika č ekaonica
Karte se dele svakih sedam godina
Kad mi se vratiš pod maslinama
Neki drugi Ti i neka druga Ja
Neki novi život i neka nova nada,
Mnogo novih maslina
Sad su naša molitva
Bić e naša magija
Bić e naša sudbina.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success